Nikad kraja kornjačama, John Green

“Svatko te može pogledati u oči, ali malo tko u tim očima vidi isti svijet koji ti vidiš.”

47232146_276339373024808_3095700500109066240_o

Nikad kraja kornjačama je još jedna nevjerojatna, predivna priča svima omiljenog Johna Greena. Prošlo je pet godina od Greške u našim zvijezdama koja je osvojila mnoga srca, rasplakala mlade, ali i starije čitatelje te postavila ljestvicu toliko visoko da ju niti jedna druga njegova knjiga nije uspjela doseći. Nakon pet godina stanke, Green se vratio u punom sjaju donoseći novi roman za koji mnogi kažu da je u rangu sa Greškom, ako ne i bolji.

Roman prati priču o Azi, šesnaestogodišnjoj djevojci iz Indianapolisa. Aza se sa svojom najboljom prijateljicom Daisy upušta u potragu za odbjeglim milijunašem Russellom Pickettom. Naime, nagrada za pomoć u istrazi iznosi sto tisuća dolara, a Azi i Daisy bi ta primamljiva svota dobro došla za upis u željeni fakultet. Na samom početku te potrage, Aza se ponovno susreće sa Russellovim sinom Davisom kojega je davno upoznala tijekom boravka u kampu. Davis i njegov mlađi brat Noah su nakon očeva nestanka prepušteni sami sebi i nekolicini osoblja zaposlenog u njihovoj vili. Ono što je bizarno u cijeloj situaciji je to da je njihov otac, u slučaju smrti, odlučio cijelo svoje nasljedstvo ostaviti udruzi koja se bavi proučavanjem neobičnog gmaza, tzv. tuatare koja je ustvari genetski osebujno stvorenje koje potječe iz razdoblja prije 200 milijuna godina.

Ono što Azu zanima puno više od novca su bakterije. Naime, Aza pati od mentalne bolesti – teške anksioznosti vezane uz OCD (opsesivno-kompulzivni poremećaj). Zbog teških napadaja panike, Aza se često uvlači u spiralu opsesivnih, intruzivnih misli koja je svakim danom sve više vuče prema tjeskobnom dnu. Za Azu, svaki novi dan predstavlja novu borbu, a njena bolest s vremenom postaje sve veći teret s kojim se sve teže nositi.

“Problem kod spirale je u tome što, ako je pratite unutra, zapravo nikad ne završava: samo se steže i steže, beskrajno dugo.”

Između Aze i Davisa se s vremenom javlja simpatija, mogli bismo čak reći i ljubav. No, koliko god da je Azi drago zbog toga, njezina bolest postaje glavna prepreka na putu do sreće jer jedino o čemu Aza ne može prestati razmišljati su razni mogući načini na koje može umrijeti ukoliko se zarazi jednom specifičnom bakterijom – C.diff – a u strahu od nje nikad ne ostavlja na miru nezaliječenu ranu na palcu.

“Uvijek ću biti ovakva, uvijek ću imati to u sebi. To je nemoguće pobijediti. Nikad neću ubiti zmaja, jer ja sam taj zmaj. Moje ja i bolest zauvijek su povezani. (…) Zato ideš dalje, i onda kad struja ide u tvom smjeru i onda kad ne ide.”

Greenove knjige su postale nezaobilazno štivo, kako za mlade, tako i za starije čitatelje. Iako meni osobno Greška u našim zvijezdama i dalje zauzima prvo mjesto, smatram da je Nikad kraja kornjačama Greenov najkompleksniji i zasigurno najbitniji roman do sada. Kroz ovih dvjestotinjak stranica, Green je progovorio o mentalnim bolestima, o ljubavi, prijateljstvu, gubitku i o životu nakon gubitka te pronalaženju sebe u ovome svijetu, a sve to skupa tvori jedan predivan roman koji će nam pomoći da bolje razumijemo i suosjećamo. A upravo to je ono najvažnije.

Izdavač: FOKUS na hit
S engleskog prevela: Iva Ušćumlić

Oglasi