This Is How You Survive, Lana Rafaela Cindrić

S obzirom da mi je ovo prvi put da recenziram zbirku pjesama, ova recenzija će mi biti od posebnog značenja. Osobito jer se radi o autorici koju sam upoznala prije mnogo godina preko društvenih mreža. Ako se dobro sjećam, bio je u pitanju fangirling oko Harry Pottera, koji me tada spojio s mnogo ljudi diljem Hrvatske, uključujući i s Lanom.

Lana Rafaela je mlada, talentirana djevojka koja je odlučila svoje misli i osjećaje koji su se gomilali tijekom dva desetljeća njenog života staviti na komad papira. Ti papiri su se počeli nizati, jedan za drugim, jednakom brzinom kako su joj misli tekle. Ono što je potrebno istaknuti je da su se njezini radovi našli i na poznatoj stranici The Artidote koja predstavlja utočište za sve umjetnike diljem svijeta.

55849351_318669398791805_7094753182298931200_o

This Is How You Survive je zbirka pjesama koja je nastala kao (sretan) kraj jednog životnog poglavlja. Skoro sve pjesme napisane su na engleskom jeziku, no na 84. stranici može pronaći i pjesma napisana na hrvatskom jeziku – Simfonija. Lana Rafaela je kao razlog tomu navela veću slobodu izražavanja, ali i potrebu da se sakrije i transformira kroz neki drugi jezik.

Processed with VSCO with  preset

Zbirka je podijeljena u tri dijela (Ruin, Rising, Revolution) od kojih svaki govori o određenom periodu života, od početne boli, do trenutka spoznaje i uzdizanju iz pepela, novom početku, prihvaćanjem samoga sebe i ljubavi prema samome sebi. U svakom od tih dijelova, Lana nas vodi kroz svoje osobne misli i osjećaje, kroz svoja životna iskustva koja nisu uvijek bila lijepa, vrijedna pamćenja. Ali autorica nam također govori kako u svom tom sivilu postoje i oni lijepi, svijetli trenutci. Bitno je samo ne dopustiti tami da nas proguta. Trebamo se boriti za vlastiti opstanak, stvoriti svjetlo čak i onda kad se to čini nemoguće.

Processed with VSCO with  preset

Kakav osjećaj u vama ostavlja ova zbirka? Zbilja dobar. Pomaže vam da se bolje osjećate, da bolje prihvatite svijet oko vas, ostavlja vas u nadi, daje vam vjetar u leđa, nadu u bolje sutra te pomaže u depresivnim mislima. A to je zapravo ono što bi dobra, kvalitetna poezija trebala činiti, zar ne?

Processed with VSCO with  preset

I za kraj, odlučila sam napraviti kratki intervju s autoricom koja je bila toliko ljubazna te je pristala odgovoriti na par pitanja kako bi vam što bolje dočarala svoju zbirku.

  • Bok Lana! Za početak nam ukratko reci nešto o sebi. 🙂 

Zovem se Lana Rafaela Cindrić i molim te, nemoj me pitati otkud sam jer ni sama više ne znam. :’) Šalu na stranu, rođena sam u Zagrebu prije 23 godine, a djetinjstvo sam provela u Rijeci. Trenutno sam na relaciji Hrvatska-Španjolska, s još par zemalja između. Prvenstveno zbog posla i studija jer imam nevjerojatnu sreću da se bavim onime što i studiram, a to je menadžment i marketing. Nastojim da se to ne vidi kad pišem, ali imam pjesme i o tome kako je tržište prezasićeno i kako ima previše oglasa pa ne znam baš koliko to uspijeva. :’)

  • Kako si došla na ideju o zbirci? 

Zbirku sam prvenstveno napisala zbog interesa publike. Kad sam krenula objavljivati pjesme 2015. na Tumblru, nisam mislila da će ih itko čitati. Ali znaš kako se kaže: misliti je cvijeće brati. S vremenom se nakupilo pjesama, objavljena sam i u američkoj antologiji nezavisnog pjesništva, pa sam nakon određenog broja zahtjeva rekla: “Okej, to je to. Vrijeme je za zbirku.” U toku tih nekoliko godina i moj se stil počeo mijenjati. Bilo je vrijeme da zatvorim to stilsko poglavlje i krenem naprijed.

  • Koliko ti je vremenski trebalo da ju napišeš?

Ne uključujući pjesme koje su već postojale u momentu kad sam odlučila objaviti zbirku (preko godinu dana materijala), oko 6 mjeseci. Za to vrijeme je puno pjesama ispalo iz odabira, a puno novih je ušlo. Bio je čak i jedan moment kad sam tri dana prije objave zbirke odlučila ubaciti dvije nove pjesme koje nitko nije vidio, pa čak ni moje prijateljice koje su bile urednice zbirke This Is How You Survive.
Tako da, ako neka pjesma ne valja – ja sam kriva!

  • Što za tebe zbirka predstavlja?

Za mene ova zbirka predstavlja kraj jednog životnog poglavlja. Nije tajna da sam prošla kroz puno stvari, što je možda i jedan od razloga zašto je zbirka na engleskom, a ne na hrvatskom (osim jedne pjesme). Ovi prostori su mi donijeli puno dobrog, ali i jako puno lošeg. Borbe o kojima pišem i nisu samo metaforičke.
Međutim, s vremenom mi više nisu trebali podsjetnici poput “I think it’s brave you get up in the morning even if your soul is weary” (“Mislim da je hrabro što ustaješ svako jutro, iako ti je duša već umorna”) ili “You can save yourself” (“Možeš spasiti samu sebe.”) Trebala mi je neka druga vrsta podsjetnika koja me ne bi samo motivirala da ne odustajem, već da živim bolje i slobodnije. Zato je i cijela zbirka strukturirana u tri poglavlja: prvi počinje s borbom i beznađem, u drugom se stvari mijenjaju, a u trećem je vrijeme za novi početak.

  • Kad si otkrila ljubav prema poeziji?

Prema poeziji sam otkrila ljubav jako kasno, zapravo. Uvijek sam pisala, još od Harry Potter fan fictiona s 10 godina, ali uvijek sam težila pričama.
Poezija se javila tek s nekih 17 godina kad sam, kao i pola Hrvatske (hvala Facebook stranicama s citatima) otkrila Charlesa Bukowskog i shvatila da poezija ne mora biti dozlaboga dosadna. Ovdje moram i spomenuti da me nitko nikad iz škole nije slao na Lidrano, pa eto. Sram vas bilo, haha. Ali šalu na stranu, da nije bilo Bukowskog, Warsan Shire i Rupi Kaur, ne bi bilo ni ove zbirke.

  • Kako dolaziš do ideja za svoje pjesme? Pišeš li sukladno sa svojim osjećajima u tom trenutku?

Definitivno pišem sukladno sa svojim osjećajima u datom trenutku. Jedan kaktus i piljenje kroz prozor u 5 popodne dovoljan su katalizator za 3-4 pjesme u sat vremena.
Kad smo već kod toga, moram ispričati anegdotu koja dobro opisuje moj pristup:

Jedan poznanik je bio jako ozbiljan oko analize mojih pjesama, čak je nabavio zbirku i sve je on to lijepo iznotirao na marginama. Analizirao je te pjesme bolje od profe hrvatskog u gimnaziji. I onda je meni to pokazao, sav siguran u to da me prokljuvio, a ja sam umrla od smijeha.

Moje pjesme su kao ogledala. Nije bitno što sam ja imala namjeru reći – to ima značenje za mene (a nekad su zastori stvarno samo plavi).
U mojim pjesmama nađite značenje koje vama treba, i to je jedino ispravno tumačenje.

  • Pišeš li još što trenutno?

Pišem. Planove za SEO optimizaciju, haha. Što se poezije tiče, danas više pažnje posvećujem dužoj, značajnijoj poeziji s boljim vizualima. Nesuđeni sam student režije pa se možda i to vidi. Trenutno pripremam i video za jednu od pjesama i strašno me zanima reakcija publike na spajanje poezije s audiovizualnom umjetnošću. Drž’te fige!

  • I za kraj, kome bi preporučila svoju zbirku?

Prvo da kažem kome je ne bih preporučila.
Ne bih preporučila TIHYS nekome tko sjedi na Baliju pod palmom i nema nikakvih životnih problema.

Ali preporučila bih ju ljudima kojima je dosta. Bilo da vam je dosta svojeg okruženja, ljudi u svojem životu, ili vam se jednostavno događaju loše stvari, zgrabite This Is How You Survive. Ako ste bijesni, ima bijesnih pjesama. Ako ste tužni, ima i onih koje će vas ohrabriti.
Svakako je jeftinija od litre rakije. 😉

Ukoliko sam vas uspjela zainteresirati za ovu prekrasnu zbirku, ostaviti ću vam link stranice preko koje se knjiga može naručiti. Nadam se da vam se recenzija svidjela i da će vam, ukoliko ju odlučite pročitati, zbirka pomoći na koji god način je potrebno. I zapamtite – vi ste važni, vaše mentalno zdravlje je važno i u kakvoj god situaciji da se nalazite, niste sami.

Zbirku možete kupiti ovdje. 🙂

Oglasi