Sanjar Strange, Laini Taylor

San odabire sanjara, a ne obratno. A Lazlo Strange, ratno siroče i mladi knjižničar, oduvijek se bojao kako je njegov san krivo odabrao.

58462050_333958590596219_5597562801645158400_oLazlo je prozvan Sanjarem jer ga je, kako je rastao u muškarca, bilo teško vidjeti bez nosa u knjizi. Čitao bi čak i u hodu te pri jelu. I tako je odrastao čitajući razne priče, a među najdražim pričama mu je bila ona o čarobnom gradu koji je ležao usred pustinje Elmuthaleth. Gradu iz kojeg su prije dvije stotine godina pristizala razna čudesa, do tada nikad viđena. Grad u kojem su žene su bile toliko lijepe da su znale pomutiti um, a slavni ratnici Tizerkani nikada nisu bili poraženi. Ulice toga grada bile su popločane ultramarinom te se na njihovu čistoću moralo pomno paziti kako gradske dame ne bi uprljale svoju dugu crnu kosu. Postojale su i životinje, tzv. svitagori, čija je ružičasta krv bila eliksir besmrtnosti, a rogovi su im bili sačinjeni od tvari dragocjenije od samog zlata.

tumblr_okntwdLIOC1uzfduco1_1280

Taj čuveni grad nekoć je imao ime. No, nitko se više ne može sjetiti kako se zvao. Čak ni Lazlo. Sjeća se samo trenutka kada je netko prije petnaest godina iz njegovog sjećanja ukrao to ime, ali i iz sjećanja svih ostalih ljudi, uključujući njegove učitelje. Od tog dana, svatko tko bi se pokušao sjetiti imena, u ustima bi osjetio gorak okus suza i pronašao jedino ime koje je preostalo od tog veličanstvenog grada – Plač.

_Riječ mu se otela iz usta poput kletve i u njima ostavila gorak okus suza. Posegnuo je za imenom grada kao što je to netom učinio, ali... nije ga bilo. Pokušao je opet, i opet... no pronašao je tek Plač. Osjećao se

Jednoga dana, Lazlu san ipak pronađe, i to u trenutku kada u Zosmu stigne delegacija iz Neviđenog grada u potrazi za ljudima, misliocima, znanstvenicima, alkemičarima, ratnicima te poznavateljima priča koji bi mogli ukloniti prijetnju iz Plača. Lazli se to učini kao jedinstvena prilika da vidi grad o kojemu je toliko sanjao.

U gradu se nalazi Citadela, palača u obliku serafina iz vremena bogova koju čarolija drži visoko na nebu iznad tog veličanstvenog, no zaboravljenog grada. U toj palači živi djevojka kože modre boje koja nije trebala preživjeti. Nitko zapravo niti ne zna da je živa, inače bi već pronašli način da dođu gore i dovrše ono što su započeli prije petnaest godina, dok je još bila dijete u kolijevci. Sarai, kako joj je ime, ima vrlo neobičnu moć. Ona, naime, može posjećivati ljudske snove i na taj način odlaziti na razna mjesta i susretati druge ljude. Sarai radije posjećuje snove drugih ljudi nego vlastite jer se boji što bi sve mogla saznati o sebi i o vlastitom podrijetlu.

img_0121

Ljudi čije snove Sarai posjećuje obično nisu svjesni toga, stoga ih može nesmetano posjećivati i ostajati u njima koliko god želi, bez ikakvog straha da bude viđena. No, ono što Sarai nije očekivala je da će joj prilikom posjete sna jednog od stranaca koji su nedavno pristigli u grad pogled biti uzvraćen…

dreamer_by_radecmai_dcnvhe1-pre

Mišljenja o ovoj knjizi su mi, moram priznati, poprilično podijeljena. S jedne strane, svijet koji je Laini stvorila uistinu je jedinstven i savršen. Zapanjujuća bića, predivni  i zbilja neobični likovi. Količina mašte koja je bila za to potrebna je zadivljujuća. A prijevod Jelene Pataki nije nimalo umanjio tu čar (kao što to nekad biva kod prijevoda fantasy romana), štoviše, samo ju je još više izrazio. Ono što mi se nije baš svidjelo je monotonija koja je kroz priču povremeno nastajala te količina koncentracije koju sam morala uložiti prilikom čitanja kako bi ostala u toku. Priča je tekla dosta sporo da bi se pred sam kraj prenaglo ubrzala. Iako su opisi predivni i čarobni, bilo ih je mrvicu previše u odnosu na samu radnju i dijaloge. Sam završetak je ostao nedorečen, ali to je zato što se priča nastavlja u drugoj knjizi kojoj se zbilja veselim. No, bez obzira na sve to, knjigu bi i dalje preporučila, ponajviše ljubiteljima savršenih i vrlo detaljnih opisa i lijepog stila. Laini je napisala čarobnu priču koja pomiče granice mogućeg te isprepliće snove i javu. Vjerujem da knjigu kao što je Sanjar Strange još niste čitali i da će se svaki pravi ljubitelj fantastičke književnosti izgubiti u ovom dragulju.

_Riječ mu se otela iz usta poput kletve i u njima ostavila gorak okus suza. Posegnuo je za imenom grada kao što je to netom učinio, ali... nije ga bilo. Pokušao je opet, i opet... no pronašao je tek Plač. Osjeća (1)Izdavač: Vorto Palabra
S engleskog prevela: Jelena Pataki

Oglasi