Šaptač, Donato Carrisi

Novi psihološki triler jezovita je i sablasna priča o lovu na brutalnog serijskog ubojicu koji ubija mlade djevojke. Iako je Šaptač prvijenac talijanskog pisca Donata Carrisija, po struci pravnika i kriminalista, roman je osvojio pet međunarodnih nagrada, autorska prava prodana su u dvadeset zemalja, a Carrisijev uspjeh mnogi uspoređuju sa Steigom Larssonom.

64755577_360421971283214_1199594016564314112_n

Otkriven je stravičan zločin: šest odrezanih ruku složeno je u misteriozan krug i zakopano na šumskom proplanku. Pet pripada mladim djevojkama koje se vode kao nestale. Šestu ruku tek treba identificirati. Najstrašnije od svega je činjenica da tijela nesretnih djevojaka još uvijek nisu pronađena.

Iskusna istražiteljica Mila Vasquez, koju i dalje prate demoni iz prošlosti, pridružuje se biheviorističkom timu zaduženom za slučaj nestalih djevojaka. Odjel za biheviorizam Državne policije prvenstveno se bavi nasilnim zločinima, a već osam godina ga uspješno vodi glavni inspektor Roche. Doktor Goran Gavilla smatran je, zbog svojih članaka i istraživanja, najinovatnijim među postojećim kriminalistima. Upravo su njegova opažanja usmjeravala istrage na pravi put.

_Nazivamo ih čudovištima jer smatramo da su daleko od nas, zato što želimo da su 'drukčiji'. Međutim, oni nam potpuno sliče. Ali radije ćemo odagnati pomisao da je netko sličan nama sposoban za tako nešto. I to (2)

Kada uhvate čovjeka u čijem se prtljažniku nalazi tijelo prve nestale djevojke, istražitelji vjeruju kako su konačno pronašli serijskog ubojicu odgovornog za nestanak i ubojstva djevojaka. No, gdje su ostala tijela i zašto su baš našli tijelo djevojke koja je prva oteta, a ne šeste po redu, čiji je identitet još uvijek nepoznat? Ubrzo se pokaže kako zapravo ne postoji prava veza između osumnjičenog i nestalih djevojaka. Sljedeći slučaj otmice i pronalaženje novog tijela upućuje istražitelje u potpuno drugom smjeru i stvara više pitanja nego odgovora. Ubojica tijela djevojaka ostavlja redom kako ih je otimao i to svaki put na sve bizarnijem mjestu. Na što točno ubojica pokušava istražiteljima ukazati? Zašto je odabrao baš ta mjesta?

Mila i Goran počnu sumnjati da im je slučaj dodijeljen kako bi preuzeli odgovornost kada se istraga pokaže promašenom. Kako slučaj postaje sve napetiji i složeniji, istražitelji shvaćaju kako ne mogu vjerovati nikome – osim jedno drugom.

_Nazivamo ih čudovištima jer smatramo da su daleko od nas, zato što želimo da su 'drukčiji'. Međutim, oni nam potpuno sliče. Ali radije ćemo odagnati pomisao da je netko sličan nama sposoban za tako nešto. I to (1)

Šaptač je uistinu hvalevrijedan triler. Osim što je prepun vrlo detaljnih opisa i gnjusnih prizora koji nisu za svačiji želudac, dodatnu težinu čitanja stvara činjenica kako je roman napisan po istinitom događaju. Donato Carrisi nije nimalo štedio na detaljima kod opisa stravičnih zločina te se za čitanje treba dobro pripremiti. Meni se upravo taj dio kod ovako šokantnih trilera najviše sviđa jer takav realan i detaljan prikaz donosi ono što svaki roman ovog žanra treba imati, a to je savršena doza jezivosti i napetosti zbog koje ćete neumorno okretati stranice sve dok ne dođete do samog kraja. Također treba spomenuti i kako je Šaptač prva knjiga iz serijala o istražiteljici Mili Vasquez, a s obzirom na to kako je završila, uistinu se nadam da nećemo morati predugo čekati sljedeći nastavak.

Zaboravite sve što piše u kratkom sadržaju na poleđini knjige jer vam ne otkriva niti jedan djelić strahota i napetosti koje vas očekuju unutar korica. Apsolutno je nemoguće predvidjeti cijeli rasplet događaja, a kraj će vas definitivno izuti iz cipela. No, nemojte se dati zavarati. Iako je ovaj roman lako čitljiv, uistinu ga je teško probaviti.

Knjiga ne samo da ima dobru priču, već je i na neki način vrsta kriminalističkog priručnika. Kao diplomirani pravnik i kriminalist, Carrisi je detaljno i vrlo realno opisao tehnike kriminalističkih službi u istragama, vrste i psihološke profile serijskih ubojica i slično. Odjel za biheviorizam se bavi profiliranjem ovakvih zločinačkih umova i proučavanjem onoga što se zove modus operandi (lat. način djelovanja). U ovom romanu prati se rad jednog takvog tima i njihov susret s najtežom vrstom serijskih ubojica. Koja je to najteža i najgora kategorija ubojica, a da i dan danas nije u potpunosti definirana u pravosuđu, ostaviti ću Carrisiju da vam kroz roman otkrije.

_Nazivamo ih čudovištima jer smatramo da su daleko od nas, zato što želimo da su 'drukčiji'. Međutim, oni nam potpuno sliče. Ali radije ćemo odagnati pomisao da je netko sličan nama sposoban za tako nešto. I to zato

Izdavač: Znanje
S talijanskoga prevela: Morana Mazor

 

Oglasi