U vrtu čudovišta, Leïla Slimani

Za početak bih htjela istaknuti kako je autoričin prvi roman preveden kod nas, Uspavanka, izazvao veliku eksploziju različitih komentara, mišljenja i stavova. Bilo je dosta čitatelja kojima se knjiga nije svidjela, a bilo je pak i onih koji su naprosto oduševljeni. Upravo iz tog razloga sam odlučila pričekati s čitanjem Uspavanke. To čekanje se na kraju odužilo i prije nego što sam uspjela doći do svog primjerka, stigao nam je prijevod drugog romana iz pera francuske autorice marokanskog podrijetla, U vrtu čudovišta. S obzirom da je roman tek nedavno stigao iz tiska, odlučila sam ga odmah pročitati, bez prethodno pročitanih dojmova i recenzija kako bi sama mogla stvoriti sliku o pročitanom. I sada mi je zbilja drago što sam tako postupila.

69114537_391856428139768_5233071617545863168_n

Adèle je uspješna, atraktivna tridesetpetogodišnja žena, supruga još uspješnijeg liječnika, majka prekrasnog djeteta. Na prvi pogled bi se reklo kako Adèle ima savršen život, o kojem svaka žena sanja. No, Adèle ima tajnu – ovisna je o seksu. Njena neutaživa želja za seksom vodi je od partnera do partnera, od avanture do avanture. Čim osjeti bilo kakav nagovještaj intimnosti ili dosadne rutine, Adèle jednostavno traži dalje. Iako se na ulicama plaši grupa pijanih muškaraca, kada je u pitanju seks, Adèle uživa u što grubljim, opasnijim i riskantnijim situacijama. I upravo zbog njene ovisnosti pate svi oko nje: brak, obitelj, prijatelji, posao. No, Adèle to uopće nije bitno. Njoj je na prvom mjestu utaživanje gladi za dobrim seksom, nebitno o kojem muškarcu je riječ, odnosno je li to nečiji ljubavnik, prijatelj, suprug. Ne. Adèle je najbitnije da bude zadovoljena.

_Muškarci će misliti da je namiguša, laka, da se nudi. Žene će o njoj govoriti kao o predatorici, one blaže reći će da je nestabilna. A svi će oni biti u krivu._ (2)

Primjetila sam kako autorica u romanu ne stavlja naglasak na likove, zbog čega je nama čitateljima odmah teže povezati se s njima. Nisam prema niti jednom liku uspjela osjetiti suosjećanje, nisam uopće marila za njihovu sudbinu na kraju romana. Štoviše, osjećala sam potpunu ravnodušnost prema njima. Autorica, naime, najviše pažnje posvećuje njihovom ponašanju, nekontroliranoj ovisnosti, ljudskim slabostima i lošim odlukama.

_Muškarci će misliti da je namiguša, laka, da se nudi. Žene će o njoj govoriti kao o predatorici, one blaže reći će da je nestabilna. A svi će oni biti u krivu._

U vrtu čudovišta nije duga knjiga. Svega dvjestotinjak stranica autorici je bilo dovoljno da postigne što je htjela, a na nama je da presudimo sviđa li nam se to ili ne. Ja sam, moram priznati, negdje između. Koliko me knjiga ugodno iznenadila, toliko i nije. Ono što mi je najviše smetalo je ta hladnoća, sveprisutna u svakoj napisanoj riječi i gore spomenuta nepovezanost s likovima koja je uzrokovala osjećaj ravnodušnosti tijekom čitanja. No, unatoč tome, drago mi je da sam se konačno upoznala s autoričinim stilom. Uspavanku svakako planiram pročitati, a i svaku sljedeću knjigu prevedenu na hrvatski jezik.

Istina je da se mnogima knjiga i općenito autoričin stil pisanja neće svidjeti, ali ukoliko niste upoznati s njenim romanima, a voljeli bi pročitati nešto potpuno drugačije od uobičajenog, trebali biste im dati priliku i pročitati barem jedan. Možda se vama baš svidi.

Ukoliko niste znali, autorica nam 14. rujna dolazi na Festival svjetske književnosti koji će se održati u Hrvatskom glazbenom zavodu. Ja svakako planiram prisustvovati događaju, a vi brzo razmislite dok su karte još dostupne.

_Muškarci će misliti da je namiguša, laka, da se nudi. Žene će o njoj govoriti kao o predatorici, one blaže reći će da je nestabilna. A svi će oni biti u krivu._ (1)

Izdavač: Fraktura
S francuskoga prevela: Vlatka Tor

Oglasi