Sve što vam nikad nisam rekla – Celeste Ng

Prije par mjeseci pisala sam vam svoje dojmove o romanu Mali požari posvuda koji je, kao što to obično biva, podijelio mišljenja čitatelja. Neki čitatelji su smatrali kako je kraj knjige nedorečen, a radnja pomalo dosadna, monotona. Ja pak spadam u onu drugu skupinu čitatelja kojoj se knjiga zbilja svidjela. Autorica je uspjela zapaliti moju pažnju i zaintrigirati me tijekom čitavog vremena čitanja. Roman Mali požari posvuda je prema izboru korisnika Goodreadsa izabran za najbolju knjigu u 2017. godini, dok je njen debitantski roman Sve što vam nikad nisam rekla proglašen najboljom knjigom na Amazonu 2014. godine. Ta dva naizgled potpuno različita romana su zapravo mnogo sličnija nego što biste pomislili.

Kada pogledate naslov, ali i pročitate kratki sadržaj romana, prvo što ćete odmah pomisliti i očekivati od knjige je napeti triler, krimić. Očekivati ćete knjigu koja će kroz radnju pratiti ubojstvo tinejdžerice Lydie i koja će cijelo vrijeme biti usredotočena na razotkrivanje istine, tko ju je ubio i zašto. Ali ne. Sve što vam nikad nisam rekla je roman koji prati članove obitelji Lee, duboko zadire u njihovu prošlost, razmišljanja, tajne, ali i u mnoga društvena pitanja.

69665104_399745684017509_7625321496080023552_n

“Lydia je mrtva. Ali oni to još ne znaju.”

Vrlo neobičan izbor riječi za početak romana, zbog čega vas autorica ponovno lako može navesti na krivi zaključak. No, tako započinje ova slojevita priča o životu jedne obitelji sedamdesetih godina prošlog stoljeća. “Oni” su obitelj šesnaestogodišnje Lydie Lee – roditelji Marilyn i James, stariji brat Nathan te najmlađi član obitelji, sestra Hannah. Nitko od njih tog jutra ne zna da je miljenica obitelji mrtva. Ali uskoro će doznati. A tada započinje glavni i najbitniji dio romana tijekom kojeg će mnoge tajne biti razotkrivene, stare i bolne rane ponovno otvorene, a sve ono što je obitelj Lee godinama držalo na okupu, na kraju će ih razoriti.

_Ponovno je osjetila onaj neugodni osjećaj u želucu, kako se život u trenutku može rasuti na tisuću komada, od normalnosti i sigurnosti u šok i bol._

Lydia Lee srednje je dijete Jamesa, američkog profesora kineskog podrijetla i Marilyn, nekoć ambiciozne, plavooke Amerikanke koja je s Jamesom, protivno željama svoje majke, u “miješanom” braku, iako je u to vrijeme još uvijek bio društveno neprihvatljiv. Kao omiljeno dijete u obitelji, Lydia je s vremenom postala projekcija neispunjenih snova svojih roditelja. James je oduvijek želio da se Lydia uklopi u društvo, da bude voljena i popularna, dok je majka bila opsjednuta Lydijinim uspjehom u školi i  potencijalnom karijerom liječnice, o kojoj je i sama prije mnogo godina za sebe maštala, no koju je zauvijek odbacila radi braka.

Zamislite stoga pritisak koje je jedno dijete radi svojih roditelja moralo osjećati. Pritisak da zadovolji njihove zahtjeve, da postane ono što oni žele, iako zapravo sanja o nečemu drugome. Mnogi roditelji smatraju kako čine ono što je najbolje za njihovo dijete, odnosno ono što oni sami misle da je najbolje. I u nekim slučajevima se djetetu uopće ne ostavlja mogućnost izbora. No, neka djeca ipak odluče reagirati, suprotstaviti se zahtjevima roditelja i postati ono što sami žele. Druga pak odluče šutjeti, poslušno ispuniti roditeljske želje, učiniti ih sretnima i ponosnima, iako njihovi snovi leže na drugim područjima. Takva se djeca s vremenom zbog tolikog pritiska i stresa počnu lomiti, mijenjati. I upravo je taj pritisak od strane roditelja za Lydiu bio poguban.

_Ponovno je osjetila onaj neugodni osjećaj u želucu, kako se život u trenutku može rasuti na tisuću komada, od normalnosti i sigurnosti u šok i bol._ (3)

Iako ne sadrži puno stranica, svega dvjestotinjak, roman od čitatelja zahtijeva pažljivo čitanje. Kroz cijeli roman nailazimo na digresije, radnja nas svako malo vraća u prošlost gdje su opisani svi bitni događaji koji su se dogodili prije Lydijine smrti, a na neki način su povezani s tom tragedijom. U romanu je tako opisano upoznavanje njenih roditelja, put koji su gradili prema karijeri, problemi na koje su pritom naišli, njihov odnos s pojedinim djetetom, ali i svakodnevne razmirice u braku te neuspjeli pokušaji da bolje razumiju jedni druge.

Unatoč tragičnom početku, Sve što vam nikad nisam rekla nije roman o smrti, već o životu jedne naizgled sasvim obične obitelji koja iza zatvorenih vrata krije nezamislive tajne. Nestabilni temelji koji su svih tih godina držali obitelj Lee na okupu, nakon Lydijine smrti popuštaju te dolazi do potpunog razaranja obiteljskog doma i odnosa među ukućanima. A mi kao čitatelji svjedočimo tomu i svim naknadnim posljedicama.

_Ponovno je osjetila onaj neugodni osjećaj u želucu, kako se život u trenutku može rasuti na tisuću komada, od normalnosti i sigurnosti u šok i bol._ (2)

Autorica se i u ovom romanu dotakla brojnih društvenih tema kao što su rasne i spolne predrasude, nepoštivanje supružnika, nevjera, ljubomora, međuljudski odnosi te posljedice roditeljskog, ali i društvenog pritiska na dijete. Moram priznati kako mi je ovaj roman ipak nešto bolji od Malih požara posvuda, čitala sam ga puno brže i na mene je ostavio puno jači dojam. Stoga, pročitajte ga i vi, a obavezno mi nakon čitanja javite dojmove te koji je vama roman iz pera autorice bolji.

Izdavač: Mozaik knjiga
S engleskoga prevela: Mirna Čubranić

 

 

Oglasi