Nijema pacijentica – Alex Michaelides

Oko Nijeme pacijentice već neko vrijeme se diže velika prašina. Govori se kako je riječ o nečemu novom, potpuno drugačijem, nečemu što svaki knjigoljubac, osobito ljubitelj misterioznih trilera mora pročitati. I taman kad sam počela razmišljati o kupnji i čitanju knjige na engleskom jeziku, stigla je vijest o prijevodu i na hrvatski jezik. Drago mi je vidjeti da izdavači slušaju želje čitatelja te ih brzo i ostvaruju. Knjigu sam pročitala u jednom danu, obuzela me već od prve stranice. Čim sam ju uzela u ruke i počela čitati, izgubila sam pojam o vremenu i prostoru. Ne sjećam se kad sam toliko brzo listala stranice. Trebam li reći išta više? Naravno da trebam. Jer ova knjiga to zaslužuje.

70902311_405277590130985_710148352490078208_n

Alicia Berenson neizmjerno voli svog supruga Gabriela. On je oduvijek bio njen oslonac, jedina osoba uz koju se osjećala uistinu voljenom, potpunom i sigurnom. Toliko ga voli da ne može zamisliti svoj život bez njega. Ne može zamisliti da mu se nešto dogodi, da mu netko naudi, sama pomisao na to u njoj stvara nemir. U zadnje vrijeme po glavi joj se motaju svakakve misli, stoga odluči poslušati Gabrielov savjet te početi voditi dnevnik koji joj s vremenom postane neka vrsta oslobađanja, terapije. Taj dnevnik je ujedno i dokaz njene ljubavi prema Gabrielu.

_Bilo je to jedino objašnjenje koje je imalo smisla_ zašto bi inače zavezala muškarca kojega voli za stolicu i pucala mu izbliza u lice_ Zatim ne pokazati žaljenje, ne dati nikakvo objašnjenje, čak i ne progovor (3)

No, jedne vruće ljetne večeri, Alicia iz neposredne blizine u supruga ispali pet metaka.

Policija na mjestu zločina zatiče Aliciju kako nepomično stoji pokraj suprugova tijela. Gabriel je upucan nekoliko puta u lice, a samo su njezini otisci prstiju pronađeni na pištolju. Tijekom policijskog ispitivanja i uhićenja, Alicia nije rekla ni riječ. Nije odgovorila ni na jedno pitanje. Nije progovorila ni kada su je optužili za ubojstvo, čak niti onda kada su je proglasili ludom i smjestili u psihijatrijsku bolnicu. Ostala je nijema i jednostavno više nikada nije progovorila.

_Bilo je to jedino objašnjenje koje je imalo smisla_ zašto bi inače zavezala muškarca kojega voli za stolicu i pucala mu izbliza u lice_ Zatim ne pokazati žaljenje, ne dati nikakvo objašnjenje, čak i ne progovoriti_

Tih dana, cijeli svijet nije prestajao pričati o tome što se dogodilo, o psihički nestabilnoj slikarici koja je jednoga dana potpuno poludjela i ubila svog supruga. Njezina ustrajana šutnja samo je još više potakla zainteresiranost novinara, a naizgled uobičajena obiteljska tragedija prerasla je u misterij koji je još mjesecima nakon nemilog događaja punio naslovnice novina i zarobio maštu javnosti.

Šest godina poslije, Alicia je i dalje smještena u The Groveu, dobro očuvanom forenzičkom odjelu u sjevernom Londonu. Kako je i dalje nijema, mediji su nakon nekog vremena jednostavno izgubili interes za nju i njenu priču. Alicia se u njihovim očima pridružila ostalim ubojicama koji su samo željeli svojih pet minuta slave. Svi su prestali razmišljati o njoj, kao da nikad nije niti postojala.

Dobro, ne baš svi. Theo Faber jedan je od onih koji su i dalje bili fascinirani Alicijinom šutnjom. Možda je razlog tomu što je Theo po struci psihoterapeut i što je smatrao kako je dovoljno kvalificiran i sposoban pružiti Aliciji pomoć. Stoga se Theo, čim se oslobodilo radno mjesto na poziciji forenzičkog psihoterapeuta u The Groveu, javio na natječaj i, naravno, odmah dobio posao.

Kolege koje upoznaje pri dolasku smatraju kako je Theo u zabludi jer je Alicia odavno postala izgubljeni slučaj. Šest godina Alicia nije progovorila niti jednu riječ, pa zašto bi se to baš sada promijenilo? Kakve to metode Theo primjenjuje, a da bi mogle pomoći Aliciji? Odlučuju mu dati šest tjedana tijekom kojih će Theo neprestano raditi s Alicijom u namjeri da joj pomogne. Šest tjedana zvuči sasvim dovoljno. No, ono što Theo nije znao je da će tijekom njihovih susreta njegova vlastita nutrina biti iz temelja prodrmana, njegova prošlost ponovno probuđena, a sve ono što je godinama skrivao, početi će ga ponovno progoniti.

_Bilo je to jedino objašnjenje koje je imalo smisla_ zašto bi inače zavezala muškarca kojega voli za stolicu i pucala mu izbliza u lice_ Zatim ne pokazati žaljenje, ne dati nikakvo objašnjenje, čak i ne progovor (2)

Knjigoljupci moji, mene je ova knjiga u potpunosti izula iz cipela! Od prve rečenice me zarobila i nije mi dopuštala da ju ispustim iz ruku. Usudila bih se reći i kako mi se nalazi među najboljim naslovima pročitanim ove godine. Uživala sam čitajući knjigu koja se vrti oko lika koji čitateljima ne može ispričati svoju vlastitu priču. Alicia je postala poput praznog platna, mjesta na kojem će čitatelji, stranicu po stranicu, prikupljati ono što je iz drugih perspektiva ispričano o njoj, kako bi stekli tračak uvida u stravičan zločin koji je počinila.

Glavni pripovjedač je Theo, kojeg kroz poglavlja bolje upoznajemo te promatramo The Grove bolnicu i Alicijino stanje iz njegove perspektive. Iako je odlučan u namjeri da otkrije tajne koje Alicia već šest godina skriva, Theo je i sam poprilično samozatajan i prepun tajni. Autor je na taj način romanu dodao još jedan sloj misterije, držeći čitatelje čitavo vrijeme u neizvjesnosti. Osim poglavlja u kojima je Theo pripovjedač, autor nam povremeno daje sadržaj dnevnika kojeg je Alicia vodila svaki dan, dva mjeseca prije ubojstva. A kad tajne konačno ugledaju svjetlo dana, vjerujte mi, vilica će vam ispasti do poda. Alex Michaelides napisao je savršen, kvalitetan, pomalo i jeziv roman. A na vama je da ga što prije pročitate jer imate moje ogromne preporuke.

_Bilo je to jedino objašnjenje koje je imalo smisla_ zašto bi inače zavezala muškarca kojega voli za stolicu i pucala mu izbliza u lice_ Zatim ne pokazati žaljenje, ne dati nikakvo objašnjenje, čak i ne progovor (1)

Izdavač: V.B.Z.
S engleskoga prevela: Ana Knežević

Oglasi