Recenzije

Chris Whitaker – Počinjemo na kraju

Načelnik policije koji nikada nije odrastao i krenuo dalje te djevojčica koja nikada nije imala djetinjstvo pokušavaju riješiti ubojstvo osobe koju oboje neizmjerno vole.

Sićušni, slikoviti gradić na kalifornijskoj obali emocionalni je zatvor za likove ovog zanimljivog trilera. Njegova dva glavna lika su policajac s nevjerojatnom naivnošću i dijete preodraslo za svoje godine. Walk je načelnik policijske uprave u Cape Havenu. Ljubazan je, savjestan i progonjen zločinom koji se dogodio dok je bio tinejdžer, smrću djevojke po imenu Sissy Radley, čije je tijelo Walk otkrio. Duchess Radley nećakinja je stradale Sissy te kćer Star Radley, gradske ljepotice osuđene na propast. Većina muškaraca žudi za Star, uključujući nekoliko njezinih susjeda i zlokobnog „mrge“ po imenu Dickie Darke.

No, Star je ovisnica o drogama u silaznoj spirali, a njezina djeca Duchess i Robin, koja su od rođenja bez oca, u najboljem slučaju dobivaju Starino benigno zanemarivanje. Walk poznaje Star od djetinjstva i trudi se zaštiti nju i djecu od svih problema u koje se uvaljuju.

Ljudi koji žive u Cape Havenu u velikoj su mjeri otporni na promjene, što se dobro odražava na opću usporenu atmosferu njegovih stanovnika i teške, komplicirane živote koje vode. Priča zapravo počinje u trenutku kada se Vincent King, čovjek koji je bio u zatvoru posljednjih trideset godina, vraća u rodni gradić Cape Haven u Kaliforniji. Ali nisu ga svi spremni dočekati raširenih ruku – poput Star Radley, njegove bivše djevojke i sestre Vincentove žrtve.

U pokušaju da zaštiti Star, Duchess pokreće lavinu događaja koja će imati tragične posljedice za njezinu obitelj, za Vincenta i za cijeli gradić…

Još sat vremena proveli su u ugodnoj tišini, ne razgovarajući o onome što im je oboma bilo na umu. Oboje je znalo što ono drugo misli. Vincent King vraća se doma.

Chris Whitaker – Počinjemo na kraju

Počinjemo na kraju spoj je ljutnje, potištenosti, gubitka i nade koji tvori jednu izvanredno dirljivu priču. Whitaker ima poetičan način pisanja te je stoga ovaj roman vrlo lijepo napisan i majstorski prikazan. Cape Haven i Montana dvije su lokacije u kojima se priča odvija, a autor ih je vrlo slikovito i detaljno prikazao.

Mračna je to i evokativna knjiga koja sadrži tužnu, potresnu i emocionalno nabijenu priču o slomljenim ljudima koji žive slomljenim životima. Priča prikazuje borbu za preživljavanje i činjenicu da je život pun teškoća i boli. To je priča o postupcima i njihovim posljedicama, o ljubavi i gubitku, o boli i tuzi, o lošim izborima i drugim šansama te o kajanju i žaljenju, osveti i iskupljenju. Kad dođete do kraja, Whitaker ostavlja topli osjećaj da se čak i slomljene duše mogu popraviti, da možete pronaći ono što ste propustili, ono što nikada niste imali, ono što ste izgubili.

Priča koju je Whitaker stvorio emocionalno je nabijena i vođena likovima. Radnja nije brza, to je sporo kuhana priča koja polako ključa, koja ne žuri, koja vam daje dovoljno mogućnosti da se upoznate s likovima i njihovim pričama. Meni osobno je ta usporenost malo i smetala, s obzirom da knjiga ima više od 400 stranica, nekako sam imala osjećaj da se radnja nepotrebno razvlači. No, ako volite takav stil pisanja, vjerujte mi da će vam se ova knjiga svidjeti! Sama ocjena na Goodreads-u mnogo govori jer malo koji naslov tamo ima ocjenu koja prelazi preko 4. Roman svakako opravdava tu ocjenu, tako da ga nemojte zaobići. 🙂

Više od svega osjećala je umor. Ne od rada ili nedostatka sna, nego od proklete mržnje koja je živjela tako duboko u njoj.

Chris Whitaker – Počinjemo na kraju

Izdavač: Mozaik knjiga
Prijevod: Ira Martinović